Učenici i učitelji 1., 2. i 3. razreda područne škole uputili su se u sunčano prijepodne 11.2. u obližnju  šumu. Cilj takvih odlazaka u prirodu  je da učenici upoznaju šumu kroz četiri godišnja doba kako bi uočili promjene koje se događaju te da zadovolje potrebu za dječjim kretanjem i boravkom na svježem zraku. Prije polaska u šumu učenici su spontano igrali igru oponašanja šumskih životinja te se kroz razgovor s učiteljima podsjetili tko sve živi u šumi te kako preživljava zimu. Nakon toga uputili su se prema šumi. Tijekom puta uočili su promjene koje su se dogodile u prirodi od posljednjeg posjeta. Vidjeli su proljetnice koje su stidljivo gurale glave kroz tepih od lišća koji je za sobom ostavila jesen. Uočili su i sva obilježja zime koja još uvijek sjedi na prijestolju, kako se spominje u priči o godišnjim dobima koju su učenici čitali na satu Hrvatskog jezika. Nakon ponavljanja pojmova o godišnjim dobima te opisivanja prirode, korak po korak približavali su se mjestu koje je bilo i krajnje odredište, rub šume. Mjesto gdje se šuma spaja s livadom.  Tamo su učenici promatrali stabla, koru drveća i mahovinu, osluškivali šuškanje lišća i vjetra. Boravkom u šumi djeca su primijetila da se stabla izgledom međusobno razlikuju. Neka su tanka, druga debela, treća niska.... Te spoznaje iskoristit će kao poticaj za likovno stvaralaštvo.

Učenici s velikim zanimanjem i veseljem sudjeluju u ovakvom obliku nastave, ali još veće veselje pruža im briga o malom školskom arboretumu kojeg su zasadili na inicijativu Udruge za zaštitu prirode i okoliša kroz ekološku akciju “Zasadi stablo, ne budi panj!“ kada su na inicijativu učitelja, uz veliku pomoć Grada, učenici posadili stabla.

Kako su stabla već poprilično napredovala i narasla, bilo je potrebno nabaviti nove oslonce koji bi ih zaštitili i učvrstili od pokoje „nestašne“ lopte ili „neopreznog“ igrača ledene babe. Prigodne oslonce (ljeskove kolce) učenici su, uz pomoć učitelja, prikupili na odlasku iz šumarka te se veselo uputili prema školi. Tamo su uz pomoć učitelja i domara učvrstili stabla među kojima su posebno ponosni na stabla ginka („živog fosila“) i lipe (staroslavenskog svetog drveta).  Arboretum učenika područne škole njihov je posebni ponos o kojem trajno brinu. To je izuzetno važna obaveza jer su i učitelji i učenici svjesni važnosti održivog razvoja i uloge stabala u tom procesu. Posaditi jedno stablo znači brinuti se i o idućim generacijama i stvarati kvalitetnije i zdravije okruženje. Odlučni da malim koracima mijenjaju svijet počevši od svoje najbliže okoline, obvezuju se da će marljivo učiti o prirodi i brinuti o njoj!

„Biti u mogućnosti hodati ispod grana stabla koje ste posadili znači doista osjećati da ste stigli sa svojim vrtom. Za sada smo na putu: sada možemo stati uz svoje!“

 Mirabel Osler